Mlade pjesničke nade

Naš cijenjeni profesor i književnik Ivica Šušić voditelj je učeničkog književnog kluba koji vam predstavlja radove svojih članova. Kristina Ćuk, Sanda Božićev, Roko Burmaz, Dali Lešnjak i Jana Sirić Podrug čitateljima Fame otkrivaju dio svoga pjesničkog opusa.

Sat

Roko Burmaz, 1. e

Knjigu čitam, knjigu zatvaram,

Nije kasni sat,

Za krevet se spremam sad.

Legnem, zatvorim oči,

Ali nešto moj san koči:

Kuca sat, kuca sat.

Okrećem se, vrtim,

Čvrsto uši pokrivam,

Ali još uvijek kuca, kuca sat.

Tako svake klete noći,

Svaki put kada trebam u snove poći,

Kuca sat, kuca sat.

Ma toliko taj kuca sat

Dok se ne čuje jutarnjeg zvona bat.

A problem je svih problema,

To što sata nema.

Zvijezde na nebu

Roko Burmaz, 1. e

Svaki dan spavam

U toplom krevetu svom,

Sanjam da sam u srcu tvom.

Voliš me.

Letim krilima nepoznate moći,

Kroz hladnoću oblačne noći

I zamišljam tebe

Kako letiš kraj mene.

Voliš li me?

Odjednom počne kiša,

Odleprša noć,

Ali okolina je sve tiša.

Ne voliš me.

Začujem tihi glas

Kako dopire u pravi čas.

Nebo se čisti, mjesec sja,

Ja sam ti, ti si ja.

Sve zvijezde su na nebu,

Osim jedne,

A ti si ta.

Nekoć

Jana Sirić Podrug, 1. f

na staroj crkvi

u umrlom tom gradu

zvono još zvoni

lutka stara prašinu skuplja

gleda, promatra

kroz staklena vrata

nekoć puna života

sad samo naslonjena stoji

pogleda prazna i blijeda

hlače na podu

tanjuri na stolu

neuredna soba

stari zidni sat

umorno otkucava

pa samo

zaspe

Slika za 2. pjesmu Jane Sirić Podrug.jpg

Knjiga

Jana Sirić Podrug, 1. f

Knjiga samo komad je papira,

Knjiga samo obične su riječi,

Ali knjiga sama vlasnika bira

I samoću njegovu liječi.

Patrola

Nešto se nalazi u vodi otkad smo naučili plutati na njoj. Ne morski život, premda njega ima više nego što ćemo ikada pronaći. Ne kamenje, niti struje ili ledenjaci kolji su nastali prije čovjeka i nestat će nakon njega.

Nešto dublje. Nešto drugačije. Nešto neprirodno.

Moreplovci su kroz povijest uvijek bili praznovjerni, no nijedan, nijedan ga nije točno opisao.

Ne slušamo više o tome kako gubimo brodove, zaista, ne kao u vrijeme kada je kvadratni metar morskog dna bez ruševina bio čudo. Bolji brodovi, i vrijeme, i sateliti odigrali su svoje.

Imamo zaštitu koju nismo imali prije. Oni se ne upliću u rat i bitku, čak ni na strani države kojoj su nekoć pripadali, niti s kamenom, ili vremenom, ili ljudskom glupošću.

To su brige za živuće.

Ali druge stvari, stvari koje ne bi trebale biti tu, ili tamo, ili bilo gdje – sada ne mogu doći do nas bez borbe. Borbe koju nisu dobili već dugo.

Sve dok ih se sjećamo, sve dok ih zovemo – ne prečesto, jednom godišnje je dovoljno – oni će nas štititi od Stvari koje bdiju ispod površine oceana.

Više od pedeset podmornica.

Još više na Patroli.

(Ulomak iz veće proze)