.png)
Mlade pjesničke nade
Naš cijenjeni profesor i književnik Ivica Šušić voditelj je učeničkog književnog kluba koji vam predstavlja radove svojih članova. Kristina Ćuk, Sanda Božićev, Roko Burmaz, Dali Lešnjak i Jana Sirić Podrug čitateljima Fame otkrivaju dio svoga pjesničkog opusa.
Sat
Roko Burmaz, 1. e
Knjigu čitam, knjigu zatvaram,
Nije kasni sat,
Za krevet se spremam sad.
Legnem, zatvorim oči,
Ali nešto moj san koči:
Kuca sat, kuca sat.
Okrećem se, vrtim,
Čvrsto uši pokrivam,
Ali još uvijek kuca, kuca sat.
Tako svake klete noći,
Svaki put kada trebam u snove poći,
Kuca sat, kuca sat.
Ma toliko taj kuca sat
Dok se ne čuje jutarnjeg zvona bat.
A problem je svih problema,
To što sata nema.
Zvijezde na nebu
Roko Burmaz, 1. e
Svaki dan spavam
U toplom krevetu svom,
Sanjam da sam u srcu tvom.
Voliš me.
Letim krilima nepoznate moći,
Kroz hladnoću oblačne noći
I zamišljam tebe
Kako letiš kraj mene.
Voliš li me?
Odjednom počne kiša,
Odleprša noć,
Ali okolina je sve tiša.
Ne voliš me.
Začujem tihi glas
Kako dopire u pravi čas.
Nebo se čisti, mjesec sja,
Ja sam ti, ti si ja.
Sve zvijezde su na nebu,
Osim jedne,
A ti si ta.
Nekoć
Jana Sirić Podrug, 1. f
na staroj crkvi
u umrlom tom gradu
zvono još zvoni
lutka stara prašinu skuplja
gleda, promatra
kroz staklena vrata
nekoć puna života
sad samo naslonjena stoji
pogleda prazna i blijeda
hlače na podu
tanjuri na stolu
neuredna soba
stari zidni sat
umorno otkucava
pa samo
zaspe
Knjiga
Jana Sirić Podrug, 1. f
Knjiga samo komad je papira,
Knjiga samo obične su riječi,
Ali knjiga sama vlasnika bira
I samoću njegovu liječi.
Patrola
Nešto se nalazi u vodi otkad smo naučili plutati na njoj. Ne morski život, premda njega ima više nego što ćemo ikada pronaći. Ne kamenje, niti struje ili ledenjaci kolji su nastali prije čovjeka i nestat će nakon njega.
Nešto dublje. Nešto drugačije. Nešto neprirodno.
Moreplovci su kroz povijest uvijek bili praznovjerni, no nijedan, nijedan ga nije točno opisao.
Ne slušamo više o tome kako gubimo brodove, zaista, ne kao u vrijeme kada je kvadratni metar morskog dna bez ruševina bio čudo. Bolji brodovi, i vrijeme, i sateliti odigrali su svoje.
Imamo zaštitu koju nismo imali prije. Oni se ne upliću u rat i bitku, čak ni na strani države kojoj su nekoć pripadali, niti s kamenom, ili vremenom, ili ljudskom glupošću.
To su brige za živuće.
Ali druge stvari, stvari koje ne bi trebale biti tu, ili tamo, ili bilo gdje – sada ne mogu doći do nas bez borbe. Borbe koju nisu dobili već dugo.
Sve dok ih se sjećamo, sve dok ih zovemo – ne prečesto, jednom godišnje je dovoljno – oni će nas štititi od Stvari koje bdiju ispod površine oceana.
Više od pedeset podmornica.
Još više na Patroli.
(Ulomak iz veće proze)