Intervju: Maja Prgomet

Kada ste otkrili (ljubav) interes prema fotografiranju?

Od najranije dobi su počeli moji interesi. Otac je u kući imao stari Zenit fotoaparat i to je bio predmet koji nisam smjela taknuti. Cijela ta mističnost bila mi je privlačna, kako ta kutija može zaustavi vrijeme i kako može uhvatiti ljude. Kasnije je cimerica na fakultetu dobila fotoaparat te sam ga posuđivala od nje i nastavila fotografirati. Onda sam se priključila i na fotografski forum te sam tamo objavljivala svoje fotografije. Super mi je bila ta zajednica zato što su ljudi otvoreno komentirali slike i davali konstruktivne savjete.

Kako ste se snašli u ulozi predsjednice te u kojem smjeru biste željeli nastaviti razvoj Fotokluba Split?

To mi je bio popriličan izazov i još uvijek jest, no mislim da sam se dobro snašla. Nastavila sam rad svojih prethodnika, ali ga i unaprijedila. Klub je dobio nekoliko nagrada. Riješili smo i nove izvore financiranja te imamo dosta novih programa, kao što su programi za djecu i mlade. Iznimno mi je važno da imamo edukativnu aktivnost za djecu i mlade. Mislim da je klub na dobrim nogama. Neprofitna smo organizacija, imamo samo jednu zaposlenu osobu, a svi ostali rade to iz ljubavi. Jedino što nas u realizaciji nekih stvari koči financijska podrška.

Koje motive najčešće fotografirate i zašto?

Uglavnom su motivi koje radim koncertna fotografija i sportska fotografija i to je ono što najviše volim. Međutim, radim dosta fotografije za potrebe PR i marketinških agencija i događanja, a u slobodno vrijeme najčešći su mi motivi svega što je vezano uz Mediteran. Fotografija mi je super medij zato što mi dopušta da stalno uronim u novu dimenziju. Iz koncertne ću otići snimati vjenčanje pa studijske portrete pa ću onda opet na koncert. Volim to što se mogu prebaciti iz jedne dimenzije u drugu.

Kako biste definirali fotografiju?

Za mene je fotografija puno toga. Zaustavljen trenutak koji predstavlja samog autora, njegov stil te ocrtava njegov karakter. Svaki fotograf ima svoj jedinstven “rukopis”. Fotografija je jednostavno dio mene. Svaka ta fotografija jest moj doživljaj svijeta. Iznimno je moćan alat kojim možete pokazati i one lijepe, ali i one ružne stvari. Moćno sredstvo izražavanja kojim možete prenijeti jako puno toga.

Koliko je važna predanost onome što radite?

Rekla bih da je jako važna. Bez obzira na svoj talent, stalno se usavršavam. Često polazim i slušam webinare jer u Hrvatskoj nema baš seminara koji mene zanimaju. U klubu organiziramo Festival fotografija te tako nastojimo dovesti kolege da prenesu i podijele svoje znanje. Volim poslušati i druge, ne samo iz područje fotografije, već i drugih grana umjetnosti. Kroz fotografiju autor na neki način prenese sve ono što je zapazio ili pročitao u drugim umjetnostima.

Jeste li ikada razmišljali o odustajanju?

Pamtim samo sretne dane. Istina, bude iznimno teško, ali ja fotografiranje ne doživljavam kao posao. To je ono nešto s čim idem spavati i s čim se budim. Bude mi teško kad moram satima sjediti za kompjuterom i uređivati fotografije, ali to je ono što imate u svakom poslu, stvari koje su dobre i loše. Mislim da je najbitnije što me ovaj posao ispunjava jer stvarno radim ono što volim i to je u današnje vrijeme jako velika sreća i prednost. Kad god mi je teško, sjetim se koliko mi je stvari fotografija omogućila i koliko mi je vidika otvorila.

Koja je najvažnija stvar koju bi početnici trebali svladati?

Trebali bi savladati tehničke elemente i osnove fotografije te naučiti manualno rukovati fotoaparatom te razmišljati o svjetlu. Također, neka puno fotografiraju, ako treba i na tisuće fotografija, dok se ne izbruse , ali i pronađu nekoga tko će im realno prokomentirati rad. Trebali bi također znati da “like” na Instagramu ili Facebooku nije mjerilo kvalitete. Neka se ne srame pitati za pomoć i priključiti nekom forumu ili zajednici.

Koliko je važna kvaliteta opreme za početnika?

Dok ne dođete do neke profesionalne razine, ne treba vam toliko kvalitetna oprema. Danas su mobiteli došli do takvog savršenstva da možete i s njima raditi mnoge stvari. Naravno, nije to još uvijek na razini profesionalne opreme, ali mislim da početnik treba kupiti neki osnovni fotoaparat dok ne izbrusi svoje znanje.

Tko vam je najveća inspiracija i zašto?

U puno toga pronalazim inspiraciju, ali ako pričamo o fotografima, onda je to brazilski fotograf Sebastiao Salgado koji me je doista očarao svojom životnom pričom, no i fotografijama koje radi. Imala sam sreće vidjeti njegove izložbe dvaput. Ne bih ga čak nazvala inspiracijom, već nekakavim uzorom.

Poruka koju biste željeli poslati ne samo mladima, već svijetu općenito?

Kao fotograf imate moć pokazati i prenijeti ljudima ono što vi smatrate bitnim. Recimo, na fotoreporterskom zadatku moraš biti objektivan u svim situacijama, ali kao fotograf možeš biti subjektivan i pristran. Jako su mi bitne priče malih ljudi te nastojim staviti neke teme koji ne dolaze uvijek do izražaja u prvi plan jer imam tu mogućnost plasirati ih. To mi je iznimno važno, pogotovo za one teme koje su stalno prisutne, ali ljudi okreću glavu od njih.