Šimun Čarli Botica

Kada ste počeli skladati i kakve su bile vaše prve skladbe?

Uhvatio sam se u koštac sa skladanjem kao dijete. Tada su to, naravno, više bili dječje pjesmice nego skladbe, a neke ozbiljnije skladbe u notaciji počeo sam skladati u trećem i četvrtom razredu osnovne škole. Prva ozbiljna djela počeo sam skladati krajem osnovne škole. To su bile minijature za gitaru, a veće djelo koje sam počeo pisati u srednjoj školi bio je gudački kvartet. Pokušavao sam u školi okupiti gudače koji bi ga odsvirali, ali to je ipak bilo preambiciozno. No ono što sam htio tada, danas imam. Imam tu mogućnost da se moje skladbe izvode i da me ljudi traže. Sada je sve došlo na svoje, a prije…

Probijaš se, moraš se probijati, ljude samostalno potezati i angažirati, a kada stalno radiš, pročuje se riječ; netko čuje pa proširi, netko naruči skladbu, nekome se svidi pa uzme note. Bitno je biti umrežen, biti s ljudima i među ljudima, puno važnije nego da si zabijen u svojoj kući gdje nitko ne zna da pišeš. Treba biti malo ekstrovertiran.

Kakav je osjećaj čuti svoje skladbe uživo i postoji li neka izvedba koju ćete posebno pamtiti?

Evo za vas ekskluzivna priča o mojoj prvoj skladbi koja se ikad izvela.

Prva skladba koja se ikad izvela jedna je od prvih skladbi koje sam napisao za gitaru. Izveo ju je kolega Silvio s kojim još uvijek surađujem i vjerujem da ćemo surađivati cijeli život. To je bila praizvedba skladbe koju sam napisao 2012., ali se praizvela 2017. To je bilo u kafiću. Pokušao sam snimiti profesionalnim diktafonom da imam snimku svoje prve izvedbe. Bilo je grozno. Malo se čula gitara, a u pozadini konobar razbija čaše, radi kavu, netko škripi stolicama. Ipak, bila je prva i zauvijek ću je pamtiti.

Od 2017. do 2019. imao sam nekoliko izvedbi, ali u zadnjih nekoliko godina krenulo je kako treba. Svake godine imam narudžbe i znam točno kada i što će se izvesti. Prije sam imao tu jednu izvedbu i pamtio je, a sada ih ima poprilično puno i ne mogu ni sam biti prisutan na svakoj izvedbi. To je super, kada ne možeš biti tu, znači da je krenulo.

Imate li neku skladbu koja vam je posebno draga?

Zapravo ti bude najdraža ona na kojoj trenutno radiš, odnosno one koje si nedavno završio. Budu najintrigantnije zato što su još uvijek nove i sam uživaš u njima kada ih slušaš jer tebi još moraju sjesti. No teško mi je izdvojiti najdražu. Možda su mi baš među najdražima neke prve za klavir, kao prva studija za klavir koja mi je baš draga. Pamtim to kao svoj prvi doticaj s klavirom i kada je slušam iz današnje perspektive i dalje sam ekstremno ponosan na nju, ne sramim je se i baš stojim iza tog djela sto posto i uvijek ću stajati.

Koje teme i motivi utječu na vaše stvaralaštvo?

Lijepom glazbom smatra se ona nastala u 18. i 19. stoljeću, ali nema smisla imitirati njihov stil. Treba živjeti u skladu s vremenom. Živimo u vremenu ubrzanog tempa života, smanjene koncentracije i interesa, bombardiranja informacijama, socijalne anksioznosti koja je sve izraženija, rata, korone… Kada živiš u vremenu koje odiše na taj način, kako očekivati da ćeš stvarati neku umjetnost koja je dašak raja kada si stalno okružen negativnim stvarima.

Primijetio sam da u mojoj glazbi postoji stalan osjećaj napetosti koji raste do samoga kraja. Dobio sam nekoliko komentara da si u potpunosti u tome i ne možeš izaći kad se slušaju moje skladbe. Želim da ta glazba odiše duhom vremena u kojem živimo.

Postoji li jedna ili više riječi kojima biste opisali vaše stvaralaštvo?

Želim da glazba koju stvaram, neovisno o tematici, ima dobar groove. Bilo to nešto nježno, romantično ili napeto, želim da bude neka glazba za koju i ljudi koji uopće ne slušaju klasičnu glazbu mogu reći - ovo je super. Pogotovo mi je drago kada ljudi koji se ne bave glazbom reagiraju dobro, što sam stvarno doživio. To mi bude draže nego da me struka pohvali jer mi je cilj približiti i vratiti naviku slušanja klasične glazbe. Želim da se ljudima vrati interes za tu glazbu pa makar imali samo jednu skladbu na svojim playlistama. To bi mi bio neki životni cilj, a hoću li uspjeti- vidjet ćemo.

Današnje se društvo poprilično udaljilo od klasične glazbe. Što vi mislite o odnosu glazbe i društva danas?

Po mome mišljenju u svemu onome što se naziva glazba može se pronaći neka vrsta ljepote, ponekad nam u nekom trenutku može odgovarati Beethoven, ponekad Doja Cat, a ponekad jednostavno zvuk prirode sam po sebi. Postoje ljudi koji gledaju na slušanje klasične glazbe kao stereotip glazbenika, problem je što su ti ljudi nažalost u pravu. Klasična se glazba danas stvarno odvojila od šire mase te se čini kao da je napravljena da bude elitna i da je ne može 'probaviti' netko tko nije obrazovan. U vrijeme kada se takva glazba pisala, ti skladatelji su bili kao što je danas npr. Tonći Huljić, popularni kao današnje glazbene zvijezde. Bilo je mainstream, to se slušalo, ljudi su dolazili na koncerte, ta se glazba skladala za širu publiku. Što se dogodilo u međuvremenu? To je već pitanje za disertaciju.

Kada me netko pita zašto se sluša klasična glazba, najlakše je opisati kao čitanje knjige. Kada si dijete, čitat ćeš Pinokija i slične sadržaje. U srednjoj školi će te zainteresirati npr. ruski realizam, ali kada nastaviš razvijati svoj intelekt i stalno čitaš mnoštvo knjiga, onda će ti neke knjige koje su ti prije bile teško razumljive biti nešto najbolje na svijetu i samo ćeš u njima moći uživati. Na Pinokija se nećeš više vraćati, nego ćeš uzeti nešto kompleksnije. Ista je stvar s glazbom. Kada slušaš različite vrste glazbe, ukus ti postaje istančaniji i raste. Možeš slušati sve, uživati u svemu i pronaći nešto lijepo u svemu. Treba poslušati puno toga, i dobroga i lošega, da bi čovjek razvio svoj ukus. Danas društvo i mjesta gdje se izlazi diktiraju ukusom i pojedinac se teško odvaja od tih utjecaja.

Imate li neku poruku za mlade glazbenike i one koji to žele postati?

Čime god se bavite, ako želite biti glazbenik ili ako želite plesti čarape, ako želite biti dobri u nečemu i uspjeti, onda morate raditi. Inspiracija je jedna romantična priča jer iza svega se krije mukotrpan rad. Kada puno radite, sve će se početi vraćati natrag.

Također, ne dopuštajte vanjskim negativnim utjecajima da dopru do vas. Ne dopuštajte da nešto izvanjsko djeluje na vas iznutra jer ništa nije vrijedno vaše sreće. Pokušajte biti sretni jer život brzo prođe, pa neka prođe dobro, u sreći. Time se ja vodim. Od pesimizma i negativnog stava nećete ništa dobroga dobiti, trebate uživati u činjenici da smo dio ovog svijeta i da je to jedan lijepi ciklus koji ćete proživjeti, poslije vas neće biti, ali bit će vam lijepo; vrti se taj krug života i sve nas čeka isto. Uživajte u tome što je sve ovo baš… tako jednostavno.