.png)
Najvažnije je i najhitnije životno pitanje - Što radiš za druge?
Naša škola može se pohvaliti akademskim uspjesima, ali njezini učenici ističu se i u raznim izvannastavnim aktivnostima. Jedna od njih je i učenica 3.c razreda Lina Blagaić, dobitnica nagrade za ISTAKNUTOG VOLONTERA godine. Priznanje za izniman volonterski doprinos udruzi Dyxy (županijskoj udruzi za djecu i mlade s teškoćama čitanja, pisanja i učenja) povod je za jedan ne baš uobičajen intervju. Svaki prijatelj iz njenoga 3.c postavio joj je po jedno pitanje i tako smo dobili zanimljiv i, vjerujemo, originalan intervju.
-Što te potaknulo da se kreneš baviti volontiranjem?
Želja da pomognem drugima.
-Koliko vremena tjedno izdvojiš za volontiranje?
Otprilike 4 sata, ovisi o tjednu, iako bih voljela izdvajati više.
-Je li ti teško uskladiti volontiranje sa školom?
Nije. Budući da je volontiranje nešto što volim i želim raditi, nije problem organizirati se.
-Jesi li ikada razmišljala o odustajanju?
Nisam nikad i sigurna sam da ni neću.
-Kako su tvoji roditelji reagirali kada si počela volontirati?
Bili su jako ponosni i sretni što sam sama odlučila volontirati.
-Imaš li brata ili sestru i jesu li oni razmišljali o volontiranju?
Imam starijeg brata koji još pokušava odlučiiti u koju udrugu se učlaniti.
-Podržavaju li te prijatelji i jesi li ih navela da volontiraju s tobom?
Svi me puno podržavaju, čak sam i potakla jednu prijateljicu da se odluči volontirati i to u istoj udruzi kao i ja.
-Postoji li još neka vrsta aktivnosti u okviru volonterske djelatnosti kojom se još nisi bavila, a voljela bi?
Stvarno sam sudjelovala u različitim aktivnosti s raznim udrugama, ali mi se najviše sviđa udruga u kojoj sam sada i naše aktivnosti.
-Jesi li razmišljala o stvaranju vlastite udruge?
Jesam, nadam se da ću dobiti priliku osnovati vlastitu udrugu u budućnosti.
-Što smatraš najvećom koristi volontiranja?
Osjećaj pripadanja i sreću.
-Planiraš li u budućnosti otići volontirati u inozemstvo (neku siromašnu državu), na primjer Afriku?
Ako mi se pruži prilika, naravno da bih. No, mislim da I u Hrvatskoj ima puno onih koji trebaju našu pomoć, tako da bih se radije usredotočila na naše područje.
-Postoji li neko iskustvo u radu s djecom za koje bi rekla da ti je predstavljalo najveću prepreku u volontiranju?
S obzirom da radim većinom s djecom s poteškoćama u pisanju i čitanju, prepreku mi najviše predstavlja matematika koju im je jako teško objasniti.
-Kako bi opisala svoj rad s djecom koja imaju disleksiju i disgrafiju?
Zanimljiv! Najpotrebnije je strpljenje, a ovo ostalo se lako svlada.
-Želiš li se jednog dana baviti nekom drugom vrstom rada s djecom, kao na primjer predavanjem u osnovnim ili srednjim školama?
Razmišljala sam o tome, ali mislim da ipak ne bih baš predavala u školi ili radila kao teta u vrtiću.
-Je li ti se neko dijete s kojim radiš posebno istaklo? Ako da, zašto?
Ima jedna curica s kojom sam radila prvi put kad sam došla u udrugu i skoro svaki put nakon toga. Ona mi je postala kao mlađa sestra.
-Je li te ikada neko dijete tijekom volontiranja naljutilo?
Ne, stvarno nije nikada. Češće se naljutim na sebe jer im ne mogu objasniti kako treba, a ne na njih.
-Planiraš li se baviti volontiranjem u budućnosti, nekim drugim tipom volontiranja?
Planiram se baviti volontiranjem u budućnosti, u to sam sigurna, i voljela bih nastaviti volontirati i pomagati drugima na ovaj način i dalje.
-Jesi li očekivala da ćeš za svoj rad primiti nagradu i kako si se osjećala u tom trenutku?
Nisam imala pojma da sam uopće nominirana za nagradu. Zato sam bila šokirana kada su mi javili da trebam doći primiti ju.
-Koje bi upute dala nekom tvojih godina tko bi se htio upustiti u dobrotvorni rad?
Preporučila bih vam da počnete volontirati što prije, stvarno se nemate čega bojati. Osjećat ćete se puno bolje I, naravno, pomoći ćete nekome samim time što ste tamo.