.png)
Potaknuti gotovo svakodnevnim raspravama o (ne)ravnopravnosti žena i preprekama na koje svakodnevno nailaze u pretežno 'muškom svijetu' politike i moći, odlučili smo zaviriti u povijesne knjige ne bismo li tamo našli neki inspirativan primjer. Dora Parčina iz 2.e u svom vam istraživačkom radu predstavlja francusku i englesku kraljicu Eleonoru Akvitansku.
Ne zna se točan datum i mjesto Eleonorina rođenja. Pretpostavlja se da je rođena 1122. god. negdje u francuskoj pokrajini Akvitaniji. Kći je vojvode Williama X. koji je vladao Akvitanijom. Ime je dobila po majci Aenora iz Châtelleraulta. Imala je brata Williama i sestru Petronillu s kojom je bila dosta povezana. Eleonorin brat umire jako mlad, a ubrzo joj umiru i roditelji te ona, pretpostavlja se kao 14-godišnjakinja, nasljeđuje prijestolje. Akvitanija je tada bila regija luksuza, umjetnosti, a južni kraj bio je ugodan za život te se smatrao najbogatijim dijelom kontinenta. Kako bi se lakše nosila s brojnim novonastalim obvezama, poslala je zahtjev tadašnjem kralju Francuske Louisu VI. da stupi u brak s njegovim najstarijim sinom. Tako bi bila sigurnija i imala bi zaštitu, a njihov bi muški potomak naslijedilo i francusko prijestolje i Akvitaniju.
Grimizno vjenčanje
Eleonora je bila jako lijepa djevojka i svestrana mlada žena. Obrazovala se još za očeva života, što je bilo netipično za žensko dijete toga doba. Učila je jezike, znala je plesati, svirala je harfu... Sve je to bilo privlačno i njezinu suprugu Louisu Vll. Izvori navode da je to u prvom razdoblju braka stvarno bila prekrasna ljubavna priča. Eleonora je za vjenčanje trebala otići u Pariz. Louis VII. poslao je 500 ljudi da joj budu pratnja tijekom putovanja. Sve je uzvanike šokirala grimiznom haljinom koju je nosila na dan vjenčanja. Nedugo nakon vjenčanja kralj Louis VI. umire, a Eleonora i njezin suprug postaju novi francuski vladari. Postalo je očito da se Eleonora neće vratiti u Akvitaniju, već ostaje u sjevernom i tužnom Parizu. Ali, ona je u Pariz željela donijeti raskoš s juga i njihov način života. Louis VII., sada do ušiju zaljubljeni kralj, volio je dašak glamura koji je Eleonora donijela te joj je dopustio da i u dvorski život unese željene promjene. Gotovo idealnoj slici mladoga kraljevskog para nedostajalo je samo dijete. Nakon šest dugih bračnih godina Eleonora je rodila djevojčicu Marie.
Križarski ratovi
Uskoro Louis VII. kreće u križarski rat (1145.), a zajedno s njim i kraljica Eleonora. (fun fact: neki izvori navode da je okupila veću vojsku nego sam Louis Vll.) U bitkama se Louis nije baš proslavio, a svi su krivili Eleonoru i njezinu svitu. To ne odgovara istini jer Eleonora nije bila nigdje blizu Louisa za vrijeme njegovih bitaka. Tako započinju bračni problemi jer Eleonori smeta što je za sve optužuju. Na putu za Svetu Zemlju zastali su u Antiohiji čiji je vladar bio Eleonorin stric. Eleonora je, navodno, bila jako bliska sa svojim stricem, što se Louisu nije svidjelo. Pisalo se čak i o aferi, ali nijedan izvor to ne može potvrditi. Louis uskraćuje pomoć Eleonorinu sticu da ojača svoju vlast te naređuje Eleonori da ga prati na putu za Jeruzalem. Ona je odgovorila da želi razvod. Po svemu što sam mogla pročitati o njoj, Eleonora je bila žena koja nije voljela da joj se naređuje i znala je biti drska ako su je tražili da napravi nešto što joj nije po volji. Nakon toga svatko je krenuo svojim putem. Našli su se ponovno u Rimu gdje je papa Eugenije nastojao obnoviti njihovu ljubav. U Rimu je Eleonora zatrudnjela te rodila djevojčicu Alice.
Nakon povratka u Francusku i drugog djeteta dolazi do službenog razvoda. Kao službeni razlog naveli su obrazloženje da su bliski rođaci u četvrtom koljenu. Eleonora se tada vratila u Akvitaniju da izbjegne otmice. Naime, nakon razvoda dva su je puta pokušali oteti. Piše pismo Henriku ll. s molbom da je zaštiti. Oni postižu dogovor i Eleonora putuje u Englesku te se udaje za budućega engleskog kralja.
Engleska kraljica
Iako je i tamo postala kraljicom, ni u Engleskoj nije pronašla sreću. S Henrikom je imala čak 8 djece, no on se više posvećivao svojim ljubavnicama i nije baš brinuo o njihovoj djeci. Otprilike početkom 70-tih godina 12. stoljeća Henrik stavlja Eleonoru u kućni pritvor. Ona bježi i sa svojim sinovima odlazi u Akvitaniju. 1173. godine Eleonorin sin Henrik odlazi svrgnuti oca s vlasti. Pridružila su mu se braća Rikard i Geoffrey. Eleonora ih je podržala koliko god je mogla jer se htjela osvetiti suprugu za sve, a najviše za postupanje prema njihovoj djeci. Taj pokušaj nije uspio. Henrik ll. tada je zarobio Eleonoru koja je ostala u zatočeništvu do njegove smrti. Nasljeđuje ga sin Rikard (aka Rikard Lavljeg Srca). Čim je došao na prijestolje, oslobodio je majku te joj dao određene političke ovlasti. Tih zadnjih godina svoga života pokazala je da je izvanredna u političkim i vladarskim poslovima, a vladala je Engleskom sa svojim sinom Ivanom dok je Rikard bio u križarskim ratovima.
I na početku i na kraju – Akvitanija.
Nakon Rikardove smrti vraća se na jug, u svoju Akvitaniju. Tamo je i dalje nastavila imati snažan utjecaj i bila je uključena u mnoge poslove sve do svoje smrti 1204. godine. Umire kao jedna od najuglednijih i najutjecajnijih osoba srednjega vijeka.
Eleonora je u mnogočemu bila netipična žena, i za današnje vrijeme, a kamoli za ono doba. Nije se bojala izreći svoje mišljenje. U turbulentnim je životnim situacijama pokazala hrabrost, čvrstoću i izdržljivost. Bila je majka, udala se dvaput, bila kraljica Francuske i Engleske, otišla u križarske ratove, bila u zatočeništvu 16 godina, nadživjela većinu svoje djece… To je Eleonora Akvitanska!