top of page
  • Jana Sirić Podrug

(Ledene) kraljice

Ogromne su količine talenta izgubljene u društvu samo zato što taj talent nosi haljinu.
Shirley Chisholm

Unatoč velikim naporima kroz povijest žene još uvijek nemaju jednaka prava kao i muškarci. To je jako izraženo u poslovnom svijetu, gdje se na njih još uvijek ne gleda kao ravnopravne, gdje plaće nisu jednake, kao ni poštovanje ni ugled. U mnogim državama, u kućanstvima, žena ne odlučuje u što će se ulagati dio njezine VLASTITE zarade! Ima mnogo čimbenika koji utječu na položaj žena na tržištu rada. Jedan je od njih činjenica da još uvijek postoji stereotip o “muškim” i “ženskim” poslovima.



Žrtve diskriminacije

Prema Zakonu o ravnopravnosti spolova postoje dvije vrste diskriminacije: izravna i neizravna. Kao najčešći primjeri izravne diskriminacije uzimaju se uznemiravanje, spolno uznemiravanje, viktimizacija te diskriminacija koja nastaje kada poslodavac odluči ne zaposliti ženu u dobnoj skupini između 24 i 32 godine zbog rizika da će zasnovati obitelj.

Kao primjer neizravne diskriminacije navodi se kada poslodavac kao uvjet za napredovanje gleda duljinu radnog iskustva, a tu su žene u slabijoj poziciji jer je izgledno da će imati kraće radno iskustvo zbog obiteljskih obaveza.

Neumoljiva statistika

U prosjeku žene provedu više vremena obavljajući neplaćene poslove (skrb o djeci i kućanski poslovi) i zbog toga imaju manje vremena za plaćeni rad. Prema istraživanjima iz 2018. godine oko 30% žena radi skraćeno, u odnosu na 8% muškaraca. Oko 30% ukupne razlike među plaćama može se objasniti velikom zastupljenošću žena u sektorima s nižim plaćama i poslovima vezanim uz njegu, prodaju i obrazovanje. Još uvijek postoje poslovi, primjerice u znanosti, tehnologiji i inženjerstvu, u kojima je zastupljenost muškaraca izuzetno visoka (oko 80%). Najviša je razlika u menadžerstvu. U Hrvatskoj je žena plaćena manje od muškarca za 11,2%. Osim što žene doživljavaju radnu diskriminaciju na poslu, manje su plaćane od kolega s istim kvalifikacijama te su degradirane nakon povratka s porodiljnog dopusta. Također tijekom godina, kako se gradi karijera, rastu i obiteljske obaveze te je žena u većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u starosti. Godine 2019. razlika u iznosu mirovine muškaraca i žena bila je 29%.

Izgleda da je tzv. stakleni strop još uvijek sveprisutan i čvrst, u Hrvatskoj možda i jači od željeznog. The New York Times časopis objavio je članak Why women aren’t C.E.O.s, according to women who almost were. Zanimljiv je odgovor Jan Fields koja je radila za McDonald’s. Rekla je kako je bila jako usamljena, bila je jedina žena među muškarcima, nisu je zvali na druženja, pića i slično. Nisu je vidjeli kao ravnopravnu sve dok nije radila mnogo više i zarađivala mnogo više. Izgleda da se ipak sve vrti oko novca…

Filmski ekran vs stvarnost

Ponekad iz filmova naučimo više jer su naglašeni preslik stvarnog života - često nedostupnog i nepoznatog javnosti. Zato sam istražila što o ovoj temi možemo saznati s velikih ekrana. U filmovima su stvorili daleko drugačiju sliku stvarnosti. Stvarne uspješne žene, koje su uz velik trud i rad došle do svojih poslova, koje uspješno balansiraju poslovni i privatni život, filmovi prikazuju kao zlobne, nesklone suradnji, žene koje su svjesne da su u “muškom svijetu” i zato se i ponašaju kao oni. Opsjednute su zarađivanjem novca i najčešće moraju odabrati između karijere i privatnog života. Predstavljaju različite varijante istoga “girl boss” koncepta.


Početkom 30-ih žene na visokim pozicijama bile su prikazane kao samodostatne, promiskuitetne osobe koje se ne ispričavaju zbog svojih postupaka. To je bilo neobično za navedeno vrijeme te su slične uloge bilo mnogo učestalije nakon 60-ih. To se razdoblje zove pre-code Hollywood, prije nego su nastala određena pravila kako su se žene smjele ponašati na ekranima.


Već sredinom tog desetljeća započela je nova era u kojoj su žene prikazane samo kao domaćice. One rijetke koje su uspjele u profesionalnom svijetu, tijekom samoga procesa postale “neženstvene” i posao ih je činio nesretnima. Konstantno su svjesne da su u svijetu muškaraca sve dok “ne nađu svoje mjesto” kao žene i majke.

U 80-ima su se stvorila dva stereotipa poslovnih žena. Prva je nemilosrdna i gazi sve da dođe do svog cilja, a druga je nježnija, manje prijeteća verzija koja uspijeva u poslu oslanjajući se na puno moćnije muškarce. Na kraju između njih dvije uvijek pobijedi ona “dobra” koja je odabrala obitelj umjesto karijere.


Iako smo daleko odmakli od filmova 30-ih, žene još uvijek moraju birati između karijere i obitelji. Još uvijek su prikazane kao da ih samo brak može usrećiti. One koje su uspješne u svojim karijerama, nazivaju “ledenim kraljicama” i sl.

'Girl boss' pokret u filmovima prenaglašeno stvara sliku uspješnih žena isključivo kao međusobnih suparnica namećući zaključakda na vrhu može biti samo jedna.


Mnoge će žene odabrati obitelj prije karijere, ali to ne daje nikakvo pravo društvu, a posebice medijima, da osuđuju one koje odaberu karijeru, predstavljajući ih kao nemilosrdne i sebične.


Želim da svakoj maloj curici kojoj je jednom rečeno da voli šefovati bude rečeno da ima vještine vođenja.
Sheryl Sandberg, Facebook COO

Comentários


Post: Blog2 Post
bottom of page